Zašto se, tek kad umremo, drugima učinimo kao nešto dragocjeno što su oni izgubili i samo na trenutak osjetili njegovu vrijednost, pa onda pretražuju našu prošlost, naša sjećanja i najsitnije detalje kojih se ni mi sami ne bismo sjetili da smo živi?
Zašto jedni drugima postajemo vrijedni tek kad umremo?
