Marka, pet maraka, stotinu, nekoliko hiljada… kada se radi o humanitarnoj akciji, “obični” će građani dati koliko mogu jer – to ne čini država!
Bez obzira na to je li riječ o teško bolesnom djetetu, porodici bez primanja, djeci bez roditeljskog staranja, opremanju škole, skromnu će pomoć uplatiti i najsiromašniji. Fenomen da siromašni pomažu, umjesto da država smanji birokratski aparat , pa i sama sudjeluje u pomoći, je izgleda karakteristika samo ovog našeg podneblja.
