Samo sedam ministara od njih 20 nije smijenjeno. Tko treba biti sljedeći?

UZ BEZOBRAZNO objašnjenje da se Milan Kujundžić ne može posvetiti koronavirusu ministar Andrej Plenković ostao je bez trinaestog ministra u malo više od tri godine otkako je postao premijer. Afere pomele 13 od 20 prvotnih ministara Ministra financija Plenković je naslijedio iz kratkotrajne vlade Tima Oreškovića. Kada se ta vlada samoubila, Tomislav Karamarko ga je nudio za premijera, ali od toga nije bio ništa. Zdravka Marića u Ministarstvo financija su dovukli iz Agrokora gdje je bio izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala. Veze s Agrokorom Marić nije prekinuo ni u Plenkovićevom mandatu i duboko je bio umočen u aferu s tom kompanijom, ali uspio je preživjeti. Ministar obrane bio je jedan od ključnih Plenkovićevih ljudi u osvajanju vlasti u HDZ-u. Bivši general i zapovjednik 4. gardijske brigade nakon umirovljenja radio je u M-SAN-u, odnosno King ICT-ju, jednom od najvećih dobavljača informatičke opreme i usluga za državu. Otkako je postao ministar pokazalo se da sustavom upravlja skoro jednako loše kao i hrvatskim jezikom. Najveći mu je skandal propala kupovina rabljenih borbenih aviona od Izraela, ali u njegovom mandatu se pokazao i neizmjeran nered u vojsci. Otkriveno je da se piloti vojnih helikoptera bave prijevozom trgovaca oružjem ili iz zabave odlaze u lov na divlje svinje te da je zataškavano ranjavanje vojnika na vježbama. To sve je njegova izravna odgovornost i razlozi zbog kojih je morao podnijeti ostavku. Umjesto toga Krstičević je na par sati bio izvan igre kada je uvrijeđeno kuvertirao ostavku jer je predsjednica Republike prekorila vojsku da je mogla bolje djelovati za vrijeme požara u Splitu. Plenković je smirio nadurenog Krstičevića i ovome više nikada nije palo na pamet da ode iz vlade. I ovog ministra je Plenković naslijedio iz Oreškovićeve vlade. Tomo Medved u Oreškovićev je tim ušao s klupe kao zamjena za nesretnog Miju Crnoju, zlatnim slovima upisanog u političku povijest kao ministra koji je na funkciji izdržao samo šest dana. Tjednima se tražio zamjenski Crnoja i Tomislav Karamarko je na koncu izabrao Tomu Medveda za ministra branitelja. U Medvedovom mandatu donesen je novi zakon o braniteljima i nastavio je bujati broj onih koji su navodno branili Hrvatsku. Osim po povećanju broja branitelja, Medveda će se pamtiti i po prijetnjama novinaru Indexa, zapošljavanju ili napredovanju članova obitelji, kupovini harmonike na račun Ministarstva te po pogrebima s državnim počastima za ekshumirane ustaše. Prilično bezlična ministrica kulture uglavnom je u sjeni svojih puno aktivnijih kolegica i kolega koji su se tri godine svojski trudili proizvoditi afere. Ima sreće i s resorom jer Hrvati malo mare za kulturu pa i za ministre kulture, ako baš nisu skandal maheri poput Andreje Zlatar Violić ili notornog Zlatka Hasanbegovića. Nina Obuljen Koržinek u svom je mandatu imala problema samo kada je njen brat imenovan u vijeće Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti. Ta bura u šalici čaja je brzo prošla, ali Nina Obuljen Koržinek ipak će ostati upamćena – barem među novinarima – po svom ignorantskom odnosu prema medijima, preziru prema slobodi govora i zalaganju za cenzuru. Ministar prometa još je jedan relikt kratkotrajne vladavine Tima Oreškovića. U vladu ga je doveo tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko, a Andrej Plenković ga je zadržao iako s njime nikada nije bio najsretniji. Plenković Butkoviću ne vjeruje, ali ga se na početku nije mogao riješiti jer nije smio posmicati sve naslijeđene kadrove. Nije proizveo previše štete u svom resoru, ali se iskazao lažnim otvaranjem radova, puštanjem u promet nove pruge koja je dan nakon svečanosti zatvorena, kašnjenjem s izgradnjom pristupnih cesta Pelješkom mostu. Uobičajena hrvatska ministarska posla. Uz to Butković je i silno ambiciozan i povremeno pušta glasine da bi se mogao kandidirati za predsjednika HDZ-a. No manjak hrabrosti ga priječi da to i javno kaže. Sadašnjeg ministra zaštite okoliša i energetike Plenković je prvenstveno bio odabrao za ministra rada i mirovinskog sustava. Na to je radno mjesto dolazio dok nije pukla koalicija s Mostom pa je premijer morao presložiti kadrove. Čovjek koji je za sebe u službenom životopisu ustvrdio da "voli svijet oko sebe" tako je dobio drugo radno mjesto. Nešto manje voli miješati se u svoj posao pa nikada nije do kraja razjasnio izlijevanje ugljikovodika u Slavonskom Brodu zbog kojeg stanovnici tog grada tjednima nisu imali pitku vodu. U njegovom mandatu eskalirao je problem sa smećem i otpadom, ponajviše u Zagrebu. U njegov resor po logici stvari spadao bi i najavljeni otkup Ine od MOL-a, ali po tom pitanju nije napravio baš ništa. Ministarstvo turizma najugodniji je resor u Hrvatskoj koji nije uspio previše pokvariti čak ni Damir Bajs koji po vlastitom priznanju nije u životu bio u hotelu. Turizam je privredna grana koja živi i napreduje mimo i usprkos ministrima, a njihovo je samo da se hvale uspješnim sezonama i broje glave polegle na jastuke hotelskih soba i apartmana. Ako, pak, sezona ne ide najbolje brojke se malo friziraju i sve je u redu. Tako će i Cappelli ostati zapamćen samo po blentavoj ideji o uvođenju Cro kartice na koju bi poslodavci radnicima uplaćivali novac za odmor u Hrvatskoj. Ionako jedva skrpana vlada, prvo s Mostom, a onda s HNS-om, više ni najmanje ne nalikuje na onu koja se ponosno fotografirala na saborskim stepenicama 19. listopada 2016. godine. Sukobi, ali još više afere, pomeli su većinu od 20 prvotnih Plenkovićevih ministara, a on je prisiljen stalno tražiti nove samo da bi se održao na vlasti. Od početne postave u vladi su ostali: ministar obrane Damir Krstičević, ministar financija Zdravko Marić, ministar branitelja Tomo Medved, ministar prometa Oleg Butković, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić i ministar turizma Gari Cappelli. To su ostaci ostataka ekipe s kojom je Plenković 2016. godine započeo svoju vladavinu. Da je još samo mrvicu više političke odgovornosti u Hrvatskoj, većina ovih preživjelih ministara ne bi više sjedila u vladi. Niti bi Andrej Plenković, koji ih je sve, i bivše i sadašnje, izabrao, više bio premijer.