- A bijela traka bila je na mojoj ruci, ali i na ruci mog mlađeg sina, snahe, unuka starog samo 40 dana, na njegovoj benkici. S tim trakama na ruci stigli smo do moje majke, uplašeni, poniženi, u stalnom strahu... S tom bijelom trakom jednom sam, sjećam se, otišla u trgovinu. Morala sam. Neki su me zagledali, bilo je i podsmijeha, ali strah nije nestajao. Pokupili su me iz majčine kuće i zatvorili prvo u Keraterm, a poslije u Omarsku.
Rukama sam prekopala svaku grobnicu, ali nijednu kost svog sina nisam našla
