Muhammed, a.s., njegovi ashabi i ashabijke, evidentno je, nisu ni u primislima imali viziju da se ajeti o svitanju, razvodu braka, džumi, menstruaciji , mravima, pčelama i slično, mogu i trebaju učiti umrlima.
Znali su da je Kur'an zakonik za muslimane putem kojeg uređuju svoj život na Zemlji kako bi on bio što sretniji, skladniji i ljepši. Kur'an su smatrali uputom i putokazom kako hoditi kroz ovaj težak ovodunjalučki život i kako, poštujući upute Kur'ana, zaraditi što više sevapa za ahiret.